1. |
||||
ŠTA SI MI REKLA ISPOD ORBITE
Potrebna je velika brzina da te neko
uhvati u svemiru. Video si...koliko je
to ljubavi.
Porodica je brod.
A ti nećeš da budeš uhvaćen.
|
||||
2. |
||||
KOTEZI REVISITED
Budimo dostojni ove noći,
jer noć je dostojna nas.
Čuješ li, draga, Olovni Ples
sviraće opet za spas.
|
||||
3. |
||||
USNULI ŠINOBUS
Brat moj Milan ponovo snatri.
Zagledan u nepoznati svet
iza horizonta mogućih stvari,
traži polja bezuslovne dobrote i
bezrazložne radosti.
Budan a dobro odmakao iz
školjke budnosti.
Stari šinobus vozi ga u san
boje lavande.
Jedini ume da ga odvede
tako daleko.
I jedini ume da ga vrati.
|
||||
4. |
||||
OTAC NA BALKONU
S dečjeg igrališta, kroz gole
krošnje, vidim oca na malom balkonu
vremešne limanske zgrade.
Stariji je od zgrade.
Ne gleda dole, niti diže pogled.
Posmatra ono što je između.
Obojica delimo cigaretu
s vetrom.
Naša budućnost
udobno raspoređena na dve ljuljaške.
|
||||
5. |
||||
DUG TRAG KOČENJA
Vidiš kako mnogi ljudi
grubo zaustave svoje živote
još u detinjstvu
i kako je sve ono
što misle da im se događa
posle
samo dug trag kočenja.
|
||||
6. |
||||
IZBOR STVARNOSTI
Dopusti drugima da ono što jesu
budu i putem onog što nisu,
ako su tako namerili.
Njihov izbor stvarnosti.
Neka ga prožive s poverenjem
da su odabrali dobro.
|
||||
7. |
||||
STELARNO JEMSTVO
Vidiš da ova deca nisu samo deca
i da su tek nalik malenima.
Ona su naši odrasli zvezdani žiranti,
i pre no što su se pojavili u svetu,
na pročelju stvaranja,
garantovali su za nas celinom
svojih neprolaznih bića
da smo zaista zavredili ovo čudo od
života koje ne cenimo dovoljno.
|
||||
8. |
Hazarska (Hazarske)
05:12
|
|||
HAZARSKA
Crna im kuća.
U crne pelene
belu decu povijaju.
U crnim maramama
sestre im na vodu izlaze.
Majke im crne košulje
na crnim konopima suše.
Ja njihov po krvi
i crnom zovu predaka,
crnom tintom na beloj
hartiji,
crnu pesmu ispisujem.
|
||||
9. |
Rod i krv (Hazarske)
04:22
|
|||
ROD I KRV
Hazari su ti rod i krv.
I tako te nema.
Ovo što hodi je varka.
Božja čarolija.
I sam bi poverovao
da jesi da nije
onog glasa
koji se javlja
u snu.
Ti si onaj što u
snu poručuje kad ćeš
i kamo otići.
Probao si.
Nije tvoje da sudiš
onima
koji ti ni glas
ne prepoznaju.
|
||||
10. |
Oktobarska (Hazarske)
05:05
|
|||
OKTOBARSKA
Na trenutak smo u Teotivakanu, pa u
Lasi, sad u Carigradu.
Posmatram tvoj lik koji se menja
iz jednog u drugi, iz drugog u treći.
Žena si, a opet, moj brat i ratnik i
čuvar.
Prepliću se zaveti i zajedničke
vizije.
Jedan leptir kruži oko nas. Svetliš.
|
||||
11. |
||||
ZASPALA MOMA KRAJ MORA
Zaspala moma
kraj mora, malino moja!
Zaspala moma
kraj mora,
pod jedno drvo maslino.
Dunu mi vetar s planine,
odlomi granu maslinu,
udari momu po licu.
Ljuto ga kune devojka:
„Bog te ubio džan-vetre,
zašto mi slomi maslinu,
zašto me flisnu po licu?ʺ
Zbori gu vetre, džan-vetre:
„Slomi ti granu maslinu,
drago te traži po gore!ʺ
|
||||
12. |
||||
AOJ, KONJČE, DOBRO MOJE
Aoj, konjče, dobro moje, a što ti se dodijalo?
Da li ti se dodijalo često puta u Kosovo,
ili ti se dodijalo lako sedlo šimširovo,
ili uzda od bisera, il' kamdžija prepletena?
„Nije mene dodijalo često puta u Kosovo,
nije mene dodijalo lako sedlo šimširovo,
niti uzda od bisera, ni kamdžija prepletena,
već se mene dodijalo često puta u mejanu.
U mejanu tri devojke: jednu ime Ljubičica,
drugu ime Grličica, treću ime Gondže-Ljalje,
a ti zboriš devojkama: Ljubičice, ljubi mene,
Grličice, grli mene, Gondže-Ljalje, sed do mene!
A ja jadan, gladan, žedan, kopam zemlju do kolena,
čupam travu iz korena, pijem vodu sa kamena!ʺ
|
||||
13. |
||||
PROŠETALO ZLATO MATERINO
Prošetalo zlato materino,
prošetalo kroz goru zelenu,
ruke vije, po pojas i' krije.
Upazi je daja od pendžera,
pa ovako njojzi govorio:
„Čuješ li me materino zlato,
koja ti je golema nevolja,
s' koje tvoji bele ruke viješ,
ruke viješ i pod pojas kriješ?ʺ
„Čuješ li me moj mili ujače,
kad me pitaš, pravo ću ti kazat:
mlad me prosi, za starog me daju;
staro aro kao drvo javor:
kiša vrne, javor drvo gnjije;
sunce greje, javor drvo suši;
vetar duva, javor drvo krši.
Mlado momče ka' na krinu cveće:
kiša vrne, cvet mu napreduje,
sunce greje, cvet mu rascvetuje,
vetar duva te miris raznosi.
|
||||
14. |
||||
HERCEGOVINA
Zače se vrijeme u fijuku vjetra
pa nema ni vatre u fenjeru
iz zemlje pronikoše trnovite riječi
a nevjeru sveci pokupiše
Onda kad duša grca
najveća je želja planina
u ogledalu se uhvati
bljesak sunca i kao kap veselja
propjeva Hercegovina
|
||||
15. |
||||
POVRATAK MOSTARU
Evo se Mostaru vraćam
stariji od Hajrudina.
Sa mnom su izbegla braća
i gorka naša sudbina.
Evo se detinjstvu vraćam
u krilo dana davnog,
al’ ne zvoni zvon zlaćan
sa tornja pravoslavnog
nit’ Ćošak Biščevića
čeka da oslonim rame,
nit’ peva slavuj sićan,
nit’ išta liči na me.
Ono što od nas osta,
zrnevlja dobra i časti,
u senci svetog mosta
možda će sve nas spasti,
kada oluje minu
i modre kiše stanu,
možda ću videt’ Eminu
kad pođem u Tabhanu
gde mi se smišljao dom,
da dušu gorku smirim,
kada svoj dođem svom
da tešim i da mirim.
O, zar je meni bônom,
Aleksa, mili brate,
palo da lijem zvono
i pišem molitvu za te?
Ovde su tvoji i tvoje,
ništa ne izbrisa trag.
Opet se pčele roje
i svima si nam drag.
Zar ja da gradu dohodim
posle tolikih leta,
da uspomene pohodim
i zaziv s minareta...
|
Streaming and Download help
If you like Miloš Zubac, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp